Christus Rex

Portugal i Krunica


Poznata je povijesna činjenica da se Krunica pokazala kao velika pomoć tijekom stoljetnih turskih ugroza. Puno se manje, naprotiv, vodi računa da se Krunica i u novijem vremenu pokazala kao spasiteljica cijelih zemalja. Da je to uistinu slučaj pokazuje se ako pogledamo Portugal i usporedimo vrijeme prije i nakon 1917. godine – prije i nakon ukazanja u Fatimi. Prije godine 1917. Portugal je bio na žalosnom glasu kao katolička zemlja koja je najdalje otišla u kidanju svih veza s Crkvom. Već dva stoljeća Portugal je bio začarani kotao u kojemu su ključali građanski rat i revolucije, a Katolička crkva je bila stalno progonjena – nekad više, a nekad manje, otvoreno ili prikriveno.

Kada je potom 1910. palo kraljevstvo i masoni došli na vlast, za Crkvu su počela očajna vremena. Nebrojeni Božji hramovi bili su obeščašćeni ili uništeni – samo u 1917. godini pogođeno je 111 crkava. Nadalje su zatvarani samostani, a njihovi posjedi zaplijenjeni, redovnici protjerani iz zemlje, a župnici iz župnih kuća, većina bogoslovija je zatvoreno. Vjeronauk je u školama zabranjen, a djeca su u javnim ophodima morali nositi velike natpise s geslom: ,,Ni Bog, ni religija“. Crkva je postala stratište.

Sveti papa Pio X. bio je prisiljen te strašne napade protiv Crkve snažno ožigosati i osuditi, što se dogodilo preko okružnice Jamdudum in Lusitania od 24. svibnja 1911. Ipak, pokvareni portugalski režim primio je papinske opomene samo s porugom i odgovorio cijelim nizom novih represivnih mjera: izagnao je lisabonskog patrijarha kao i većinu biskupa, a brojne svećenike bacio u zatvor.

Masoni su bili prilično uvjereni u pobjedu i navijestili – bilo je to dva dana nakon papinske okružnice: ,,Katoličanstvo će u Portugalu unutar dva naraštaja biti posve odstranjeno, a s njime i glavni uzrok nesretnog stanja u kojemu se nalazi zemlja“. Činjenicu da je zemlja od 1911. do 1916., u 5 godina, promijenila 5 državnih poglavara i 24 vlade, možemo spomenuti samo usput, ali ona jasno pokazuje da je Portugal beznadno kročio prema potpunom raspadu. Tako je to bilo do 1917.

S godinom 1917., nakon ukazanja u Fatimi, nastupio je jedan stalni obrat prema boljemu. Već 2 godine prije toga osnovana je udruga koja se nazvala ,,Križarska vojna svete Krunice“, udruga čiji su članovi željeli kroz revnu molitvu Krunice zatalasati nebo preko zagovora Blažene Djevice za spasenje Crkve i domovine.

Kada je onda Majka Božja u Fatimi kod svih 6 ukazanja snažno potaknula na dnevnu molitvu Krunice, njezin poziv je u vjernom puku naišao na ustrajni odaziv. A kada je 13. listopada 1917. obznanila svoje ime: ,,Ja sam Kraljica svete Krunice“, za Portugalce je to bilo poput zajedničkog gesla. Portugal je postao zemljom Krunice. Krunica u Fatimi nije takoreći više utihnula ni danju ni noću. Pod njezinim utjecajem zaopčela je preobrazba srdaca. Portugal je doživio vjersko uskrsnuće, koje je polako zahvatilo i javni život.

Zakoni protiv Crkve su malo-pomalo ukinuti, redovnici su se vratili. Svećenička zvanja snažno su porasla. Katolički tisak razvio se do pune snage. Događala su se zadivljujuća obraćenja. Crkva je ponovno stekla punu slobodu. Katolička crkva, koja je unutar dva naraštaja trebala nestati, sada je bila u narodu ukorijenjena čvršće nego ikad, dok je masonerija bila osuđena na gubitak utjecaja.

To je jedan kratki pogled na razvoj Portugala prije i nakon ukazanja u Fatimi. Nije uopće pretjerano reći da je Krunica očuvala Portugal od propasti.

Izvor: Mitteilungsblatt – službeni glasnik Austrijskog distrikta, listopad 2016.

Arhiva bloga

Glasnik: