Christus Rex

Intervju s mons. Tissierom de Malleraisom o Papinom videozapisu


U jednom intervjuu od 9. ožujka mons. Bernard Tissier de Mallerais, pomoćni biskup Bratstva sv. Pija X,. odlučno progovara o Papinom videozapisu od 6. siječnja i očituje svoje ogorčenje.

Mons. Tissiera de Malleraisa posvetio je za biskupa mons. Lefebvre 1988. godine. Pristao je odgovoriti na pitanja MPI-a (Média Presse Info) glede prvog Papinog videozapisa objavljenoga u mjesecu siječnju 2016. Zahvaljujemo mu za njegove jasne nedvosmislene riječi kakve i trebaju biti riječi katoličkog biskupa.

Preuzvišeni, papa je Franjo objavio jedan videozapis kako bi izrekao svoje želje i molitvene nakane. U ovome videozapisu vide se jedan musliman, budistica, židov i katolički svećenik. Svatko u rukama drži simbole vlastite vjere. Što treba reći katolički biskup glede takvog videozapisa?

Katolički biskup treba biti duboko zgranut videozapisom pape Franje od 6. siječnja 2016. To je nedopustivo. Nisu toliko sablažnjive Franjine riječi, nego snaga slika koje je on sam stvorio, sablažnjivih u pravom smislu riječi, koje vode u zabludu, u krivovjerje. Ponajprije lažno zajedništvo u vjeri u Boga, tog katoličkog svećenika, tog rabina, tog muftije i te budistice izrečeno je slikama kao da je to Papino mišljenje.

Pa kakvo to zajedništvo može postojati između jedinog Boga, Presvetoga Trojstva, Boga koji je postao čovjekom i onih koji niječu trojstvenost božanskih osoba, utjelovljenje Boga Sina, Otkupljenje po Njegovu Križu kao i samo Božje postojanje?

S druge strane, muftija očituje svoju vjeru u „Boga, Alaha“, jasno označavajući razliku, opreku između njegovog Boga i pravoga Boga, kršćanskoga Boga. Budistica kaže samo: „pouzdajem se u Budu“, jer Buda nije Bog i za nju ne postoji Bog. Ovo se lažno zajedništvo dakle samo od sebe rasplinjuje. No ono gledatelju daje uvjerenje u mogućnost pomirbe ovih religija. Simboli koje svatko nosi na koncu prizora: katolički svećenik Dijete Isusa, židovski rabin svoju menoru (sedmokraki svijećnjak koji simbolizira Stari zavjet za koji mi kršćani znamo da je dokinut), muslimanski muftija: svoju brojanicu Alahovih imena; a budistica: svojega Budu; po svojoj su usporedbi ispovijedanje vjerskoga indiferentizma preko slika, a to čini Papa.


A ovo je krivovjerje već 1832. godine osudio papa Grgur XVI. prema kojemu „bi se moglo postići vječno spasenje zahvaljujući bilo kojoj vjeroispovijesti“. Dakle, imamo papu koji širi krivovjerje; ja ne sudim njegov grijeh, ja ustvrđujem da širi krivovjerje.

Papa Franjo ondje tvrdi: „Ne smijemo prestati moliti za ovu nakanu i surađivati s onima koji misle drukčije“. Nije li to možda smisao koji moramo pripisati rečenici „mir ljudima dobre volje“ jer mnogi ljudi mogu biti dobre volje, a da nisu kršćani?

Franjo je točno rekao: „Mnogi misle drukčije, osjećaju drukčije, traže Boga ili pronalaze Boga na različite načine“. Dakle, malo je važna stvarna Božja stvarnost, važan je „feeling“, svačiji osjećaj s obzirom na Boga ili na vjeru. Svaki čovjek sebi stvara Boga po vlastitome ukusu. A potom Franjo ne daje nikakav sud o takvome relativizmu, takvome modernizmu. Imamo papu koji dopušta širenje religije po svačijoj mjeri. To on definira „traženjem“ istine. Ali Istina je jedna, to je naš Gospodin Isus Krist koji sam kaže: „Ja sam Put, Istina i Život“ (Iv 14,6). Samo Utjelovljena Riječ, jedini Spasitelj ljudi jest Istina. Dobra volja onih koji ostaju u neznanju i koji griješe ne spašava ih. Dobra volja ne spašava nikoga, samo Istina spašava.

Što misliti o ovom Papinoj rečenici: „O ovom mnoštvu, o ovom dugom nizu religija postoji samo jedna sigurnost: svi smo mi djeca Božja“?

Po naravi, poradi istočnoga grijeha kojim su obilježeni svi ljudi od svoga začeća u majčinoj utrobi (osim Djevice Marije), svi smo mi „djeca gnjeva“ (Ef 2,3); a „zbog velike ljubavi kojom nas Bog uzljubi [nas kršćane], koji nas oživi zajedno s Kristom“ zahvaljujući krštenju i darovano nam je dostojanstvo djece Božje.

Samo su krštenici, u užem smisli „djeca Božja“ i „zajedničari božanske naravi“ (2 Pt 1,4), urešeni milošću posvetnom, kadri reći Bogu, zahvaljujući Duhu posinstva, „Abba, Oče“ (Rim 8,15). Jasno tvrdeći o pripadnicima svih vjeroispovijesti da smo „svi djeca Božja“, Franjo ne samo da potvrđuje nekakav nesporazum, nego zabludu i u svakome slučaju širi krivovjerje. Dakle, imamo papu koji raširuje krivovjerje, ponovno. Ja ne kažem „krivovjernika“, nego promicatelja krivovjerja.

Papa zaključuje riječima „Pouzdajem se u vas da ćete širiti moju nakanu za ovaj mjesec: 'Da iskreni dijalog među muževima i ženama različitih vjeroispovijesti donese plodove mira i pravde'. Pouzdajem se u vašu molitvu“. Zar ta želja nije posve pohvalna? Zar mir nije uvod, preduvjet vedre evangelizacije?

Plodovi mira i pravde jesu samo plodovi našega Gospodina Isusa Krista, njegova križa, njegova kraljevstva. Izvan njega, Kneza mira, mogu postojati samo ratovi i nepravde. Samo je kršćanski društveni poredak izvorom mira, nutarnjega mira narodā i međunarodnoga mira. Stoga valja ponajprije evangelizirati da se može širiti civilizaciju i pomirbu. Papa Pio XI. imao je ovo lijepo geslo: „Kristov mir u Kraljevstvu Kristovu“. To je ono što bi papa Franjo trebao potvrđivati i oživljavati. Izvan toga, njegove su riječi samo dim na vjetru.

Vaš govor izriče duboko neslaganje – ako ne i pravu pravcatu suprotstavljenost – prema Papi. A da niste Vi prestrogi?

Ni ja, ni nitko od moje braće, članova Svećeničkog Bratstva sv. Pija X., ni bilo koji član katoličke obitelji, nego sam naš Gospodin Isus Krist kori nevjernosti i sablazni onoga koji je danas njegov Namjesnik, Petrov nasljednik. Ono što je Isus govorio Petru moleći da mu vjera ne malakše, Isus govori danas i Franji: „Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću!“ (Lk 22,32). Učvršćuj ih u vjeri! Neka se papa Franjo složi sa svojim božanskim Učiteljem i mi ćemo ga slijediti.


Arhiva bloga

Glasnik: