Christus Rex

Subverzija preko „rodne teorije“



Marguerite A.Peeters, voditeljica Instituta za dinamiku interkulturalnog dijaloga i stručnjak za „novu, postmodernu etiku“ i „Global Governance“ (politiku svjetskog poretka) kritizira „rodnu teoriju“ u jednom članku koji je objavljen 3. ožujka u vatikanskom dnevniku L'Osservatore Romano.

Peeters, koja je belgijsko-američkog podrijetla ide za tim da raskrinka tri mita džender-revolucije. Ona piše da je posrijedi „revolucija koja se ostvaruje podrivanjem spola“ i zamjera da ona potječe od homoseksualno usmjerenog koncepta i od „radikalnog feminizma“.

Njihovo se zajedništvo nalazi u tome da i jedni i drugi fundamentalne antropološke datosti – identitet muškarca i identitet žene, njihovu komplementarnost, poziv na brak, brak, obitelj, očinstvo i majčinstvo itd. – promatraju kao mnoštvo „socijalnih konstrukta ili stereotipa koji su diskriminirajući i koji su navodno suprotstavljeni jednakosti i temeljnim pravima, osobito glede žena i homoseksualaca.“ Shodno tome bi se ove „stereotipe“ sustavno trebalo razoriti, a čovjek bi odgojem, kulturom i zakonom trebao biti dekonstruiran kako bi se proizvelo „novo, oslobođeno čovječanstvo“.

Osim toga ona konstatira da rodnu teoriju nije iznijelo samo nekoliko zemalja ili većina u vlasti kao u Francuskoj sa zakonom „braka za sve“.

Otkako je rodna teorija 1995. za Ujedinjene Narode postala općevažećom političkom normom, postala je štoviše „jednim od najvažnijih prioriteta svjetske vlasti“ koja se „tiče svih nas“. Konferencija u Pekingu 1995. godine od rodne je teorije u konačnici učinila svjetsku normu na području politike i kulture. Istospolnost je postala jednim od najvažnijih ciljeva međunarodnih suboraca.

I na koncu, rodna teorija ne postoji tek od jučer, precizira Peeters. Ona se nalazi u suodnosu s dugim procesom kulturne revolucije Zapada čiji početci sežu u 18. stoljeće. Njezin je ideološki nauk razvijen u pedesetim godinama prošlog stoljeća. Ona dodaje: „Smrtonosni se val jednog cunamija zamijeti tek kada je već blizu obale.“

S obzirom na njezino djelo La mondialisation de la révolution culturelle occidentale: concepts-clefs, mécanismes opérationnels (Globalizacija kulturne revolucije Zapada: ključni pojmovi i mehanizmi funkcioniranja) odgovara Marguerite A. Peeters u ožujku 2008. na pitanja Zenit-a: „Kao svi postmoderni izumi i rodna teorija djeluje prema postupku dvostrukog uništenja: na jednoj strani uništenje Božjeg plana i na drugoj strani eliminiranje nepovoljnosti moderne.

Autorica objašnjava da „ u globalnoj kulturnoj revoluciji i društvenim tehnikama pomoću kojih se ona događa brzinom svjetlosti najviše zabrinjava da se ona nalazi u izravnoj vezi s apostazijom.“ Na to može postojati samo neizostavno potrebna reakcija: propovijedati Krista, Evanđelje i socijalni nauk Crkve, dodaje ona.

Marguerite A. Peeters je utemeljica Instituta za dinamiku interkultulturalnog dijaloga u Bruxellesu, u Belgiji koji se bavi globalizacijom, njezinim ključnim pojmovima i mehanizmima funkcioniranja. Ona je osim toga autorica knjige Le gender, une norme mondiale? Outil de discernement (Rodna teorija, svjetska norma? Sredstva za prosudbu) Mame, 2013. , a 9. prosinca 2011. imenovao ju je papa Benedikt XVI. članom savjetničkog stožera Papinskog vijeća za kulturu.


Izvor: DICI.org, službena agencija za tisak Svećeničkog Bratstva sv. Pija X.


Arhiva bloga

Glasnik: