Christus Rex

Ivan Pavao II. i sveopće spasenje



Proglašenje svetim pape Ivana Pavla II. planirano je za travanj 2014., u nedjelju Božanskog Milosrđa. Dr. Heinz-Lothar Barth već je 2007. napisao detaljnu studiju o pontifikatu ovoga pape.

Citirat ćemo nekoliko odlomaka iz tog djela u kojemu se bonnski znanstvenik bavi naukom o sveopćem spasenju koji je papi Ivanu Pavlu II. barem bio blizak.

„Uzmimo nekoliko središnjih dogmatskih vidika proteklog pontifikata. Umirovljeni redoviti profesor za misijske i religijske znanosti iz Münstera Johannes Dörmann u svojem je standardnom djelu u više svezaka „Der theologische Weg Johannes Paul II. zum Weltgebetstag der Religionen in Assisi“ neoborivo dokazao da je Papa imao određene simpatije prema teoriji o sveopćem spasenju koju je Crkva već u antici osudila - barem se to može reći sa sigurnošću.

Jer svi ljudi, slično kako je to propagirao i Karl Rahner, za njega su na neki način „anonimni kršćani“ i povezani su s Bogom, znali oni to ili ne, htjeli oni to ili ne. Misijski rad u bitnome znači posvijestiti ljudima činjenicu da su spašeni, a ne ih primjerice uopće tek voditi k njihovu spasenju.

Takav je nauk svakako bio nužan ako se želio voditi onaj oblik dijaloga s drugim kršćanskim konfesijama i nekršćanskim religijama koji se danas posvuda etablirao. Tako se mogao priznati sugovornicima - iako kvalitativno manjevrijedniji - put spasenja u njihovoj krivoj vjeri i po njoj, a izmjena je mišljenja tada bez grčeva. Istinski bi kršćanski apostolat samo smetao pomirenju religija po cijelom svijetu, tako se očito vjeruje, a to se sada da izbjeći!

Dijagnozi učenjaka iz Münstera uostalom ne protuslovi činjenica da postoje mjesta u službenim izjavama Ivana Pavla II. koja favoriziraju tradicionalnu poziciju. Ovdje pak susrećemo onaj već spomenuti „dijalektički napon“ na području papinske dogmatike kod koje se nažalost u mnogim slučajevima upravo mora promatrati zadaću principa kontradikcije – što je široko prošireno zlo modernog, subjektivizmom inficiranog mišljenja (Više o tome u mojoj knjizi „Die Liebe drängt uns“2 Stuttgart 2005., 24.ff).

Tko želi valjano prosuditi „cijelog“ Ivana Pavla II., iz taktičkih se razloga ne smije pozvati ni na jedne, niti na druge izjave, nego mora pripaziti i na jedne i na druge. Da takva dijagnoza baš i ne potiče u svemu pozitivnu prosudbu njegova pontifikata, posve je jasno.

Preuzeto s: www.pius.info - Heinz-Lothar Barth: Papst Johannes Paul II. Santo subito? Ein kritischer Rückblick auf sein Pontifikat.

Arhiva bloga

Glasnik: